Ljubomora
se javlja na onom mjestu gdje se nešto gubi. Takva je situacija i kod
političara. Ljubomorni su kad je netko drugi na vlasti,a ni sami ne znaju kako
se to dogodilo. Ona druga strana je jednostavno negdje bila bolja. Ovdje je
interesantno navesti neke od tema koje se koriste u sukobljenim stranama. Imate
dvije oprečne političke opcije,koje se natječu za izbor na državnoj razini.
Većina ima neku stihijsku pretpostavku kako nešto savladati. Neke opet opcije
imaju svoju posebnost,pa se služe propagandom u rušenju "onoga
drugoga". Opet ona pozicija: "U ljubavi i ratu sve su opcije
otvorene". Što hoće reći:ako si političar, ne gledaj nazad, nego samo
naprijed,bez obzira koliko si groblje iza sebe ostavio. Ovdje se odnosi s javnošću
mogu biti korektiv politici i dati jasnu sliku što bi se trebali i kako
prezentirati,kako bi svi uključeni imali dovoljno informacija o glavnim temama.
Naši
su mediji puni prepucavanja raznih političkih opcija. Ovi su rekli ovo,a oni
ono. Sve te novine baš tako glase. Možda bi bila potrebna dublja analiza
političkog djelovanja kako bi otkrili shemu po kojoj funkcioniraju. Međutim to
i nije potrebno. Budući zato imamo kuloarne priče i polu informacije iz kojih
naziremo sljedeće poteze političkih stranaka. Kažu: kako informirana baba ima
bolje informacije od predsjednika stranke. Kako? Nitko to ne zna,ali je ipak u
pitanju vrijeme provedeno u praćenju same političke opcije.
Uvijek
se politika predstavljala kroz medije. Komunikacijski kanal koji je za njih
najvažniji,a ujedno i za njih najjeftiniji. Izađu,predstave i poklone se,a
slika i vijest su sutra na kioscima. Kolika je njihova važnost? Ovdje to nije
bitno,jer želimo pronaći glavne teme kada stranke zarate. Praćenje svih
informacija jeste glavno djelovanje odnosa s javnošću,a jedan od glavnih
karakteristika jeste kontrola svih informacija koje se objavljuju.
Najviše
od ovih informacija stradavaju oni koji su u sredini masa. Obični ljudi koji
toliko i nemaju vremena za svakodnevnu politiku. Imate situacija kada razne novine donose različite vijesti o
istom pitanju,a to izaziva problem kod običnog čovjeka. Nikada nije siguran
kome da vjeruje. Zato se taj isti narod uvijek okreće onome koji je trenutno na
vlasti i od njega traži smjernice. Traži utjehu ili podršku. Svakako je željen
rješenja svojih glavnih problema,a to su posao,sigurnost i sloboda. Ne mora
biti ovim redoslijedom,ali svakako su te tri glavne postavke koje nose čovjeka.
Međutim,što se dogodi kad su stranke u ratu? Što se dogodi kada su poruke
emocionalno nabijene? To je nešto što izaziva podozrenje običnog čovjek i sve
veće odustajanje od praćenja politike,a još teže do sudjelovanja u istoj.
Poruke koje imaju svoju važnost i svoju težinu. Neke od njih su tolerantne,a
neke opet nisu,a sve u zavisnosti tko od glavnih političara vodi glavnu riječ.
Pravilna poruka je glavna preokupacija svih odnosa s javnošću. Svakako ne treba
poslati informaciju o pelenama u mjestu gdje nema djece. Možda situacija gdje
se koristi jezikom sveučilišta u mjestu gdje se svi bave poljoprivredom. Možda
će u mjestu sa poljoprivredom netko i prepoznati smisao,ali se sigurno neće
zadržavati na poruci.
Problem
svih problema jeste što nema uhodanih
demokratskih običaja u ovakvim oblicima rada i djelovanja. Nema posebnih demokratskih vrijednosti koje
mogu poruku postaviti onakvu kakva jeste. Poruku koja će biti svima jasna,a ne
samo njima. Koliko ste bili u situaciji prepoznati političku opciju koja je
lijeva,a odnosi se u životu i na vlasti
kao da je desna. Možda i obrnuta situacija. Naravno to su samo opcije, o
kojima nećemo ovaj put. Odnosi s javnošću su ti koji kreiraju glavna pravila i
obaveze svih uključenih u proces izbora. Svakako su to ljudi koji kontroliraju
i provode zaključke koji su proizašli iz stranaka.
Zabrinutost
je svakoga građanina gdje ovo sve ide? Kuda se kreće ova država i kako se
stvaraju nove vrijednosti. Možda se opet traži nešto što nikada neće moći biti
urađeno,ali je svakako borba bitna u stvaranju novih vrijednosti. Ovdje su samo
skicirane glavne poruke,ali imaju svoj svojstven smisao i način pronalaska
svoje javnosti.
- Oni su opasnost.
- Zaštitnici smo samo mi.
- Oni nas ometaju.
- Mi smo ti koji pomažemo i stvaramo.
- Oni su nemoralni i bezobzirni.
- Moralni i poštujemo druge, samo mi.
- Neprijatelj će biti uništen.
- Mi smo glavni pobjednici.
Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.
Nema komentara:
Objavi komentar
Ostavite svoj komentar ovdje.