ponedjeljak, 2. srpnja 2012.

7 uopćavanja u političkoj komunikaciji.




Uvijek smo svjedoci političkih poruka i naziva kroz medije. Ima ih svakakvih,od psovki i pogrdnih imena,pa sve do zalaganja u nekakve "svete" i posebne interese. Interese posebno svoje grupe i svojeg naroda. Politička elita je u nekim situacijama željna u provođenju takvih interesa,ali većinom odustane nakon jednog određenog perioda.  Zašto odustaju? Iz jednostavnog razloga što je sve kompromis,a politika je nastala na tome. Jedna značajna ideja ili zamisao se pretvorila u pokret,a nakon toga pokret se pretvori u preživljavanje i kompromis. Svi žele ,uglavnom,nešto napraviti. Napraviti za sebe ili za druge. Iz raznih razloga,od osobnih,pa sve do zajedničkih. Većinom se ide prema osobnim interesima na kraju. Početak je naravno sve za "zajednicu".
Svako "malo misto" ima takav problem. Prvo zajednica,a nakon toga glavni sebi izgrade svoj interes,pa ih za ostalo nije ni briga. Vječiti je problem politička kultura u svakom mjestu. Još uvijek nemamo izgrađeni način izbora i pravednog prepoznavanja glavnih zastupnika. Taj sistem još treba doraditi,ali nam on sad nije bitan. Ovdje govorimo o odnosima s javnošću i političkoj komunikaciji. Većina stručnjaka za odnose s javnošću ne želi ni sebe ni stranku uvesti u sustav klevetanja ili ono nešto što se naziva prljava kampanja.  Prljava kampanja je poseban način djelovanja ili klevetanja svih drugih koji se nađu na našem putu. Postoje razne tehnike za tako nešto,ali smo ovdje samo naveli sedam najčešćih komunikacijskih uopćavanja.
Sve ove poruke imaju svoje vrijeme nastanka i naravno nestanka. Prilika je za nečije djelovanje i sukobljavanje u vrijeme izbora. Naravno tako se pojedine frustracije liječe. Možda se onom drugom svete ili jednostavno daju do znanja kako žele nekakvu promjenu. Promjena se ne treba plašiti. Nikako se ne smijemo plašiti,trebamo se samo sposobno i odgovorno prilagoditi naučenim novim djelovanjima,a tako je i u političkim borbama. Ukoliko zastrašite protivnika imate jednostavnu šansu kako konkurentsko biračko tijelo neće izaći na izbore,a to je ono što donosi pobjedu u političkoj borbi.  U takvim borbama ima svakakvih situacija,a ovdje su navedena samo neka od tih situacija.
Odnosi s javnošću ili PR manageri imaju pune ruke posla u prepoznavanju i djelovanju u ovakvim teškim vremenima. Trebaju napraviti strategiju,izgraditi poruke,izgraditi tim za djelovanje i još ostale elemente koji se mogu stići: krizno komuniciranje,odnosi s medijima,itd.
Sve su to elementi koji su obavezni,ali ima i onih koji su teški. Najteža situacija jeste tvrdoglavom političaru reći kako: ono što radi nema smisla ili njegov način predstavljanja izgleda kao vađenje zuba ,a bez sedativa. Teško će se PR manageri na tu soluciju odlučiti,ali će sve češće morati. Imate situaciju kada se ne pripremljen političar pojavio na televiziji. Predstavlja stranku,a ne zna što kazati. Još gore,ne zna kako to kazati. Prošli izbori su imali karakteristične profesore na predstavljanju. Profesor je jednostavno izdeklamirao svoje,ali javnost,nažalost, nisu njegovi studenti. Možda bi i tu imao slab broj glasova,kad bi se pokušali pravilno prebrojati glasovi.
Najveći je problem kod svih političkih igara jeste pokušaj jeftinih spinovanja u političkom predstavljanju. Moramo naglasiti kako pojedine političke organizacije imaju zavidnu količinu novaca,pa si tako nešto mogu priuštiti. Jednostavno su količinom novca sebi dali bolje izglede,ali ipak kada bi se izračunali utrošeni novci i količina glasova,imali bi priliku vidjeti nerazmjer svega toga. Sjetite se samo Kosoričine kampanje,pa opet nije postala predsjednica. Sve političke akcije trebaju biti dobro koordinirane i napravljene,a to je naravno  posao odnosa s javnošću ili PR managera.
Ovdje su neke od najčešćih političkih poruka koje se pojavljuju kod nas:

  1. Ma on je samo demagog (onaj što nešto priča,a nema veze s mozgom).
  2. Mi smo bili i ostali za demokraciju (nema veze što nemamo drugog kandidata za predsjednika stranke)
  3. Veliko je srce u našoj stranci (šteta što ga je zamijenila želje prema zlatu)
  4. Naš predsjednik tvrdi kako boga nema (naravno kad je on svoje veliko božanstvo)
  5. Predsjednika naše stranke je na njivi i radi sa običnim ljudima (kad ga grad ne razumje pokušava kod sela ubrati poene).
  6. "Naši protivnici jedu malu djecu" (nema veze što je naš zastupnik silovatelj,pedofil,kleptoman,itd).
  7.  Svi su naši u pravu,a oni tuđi su u krivu (naš program je pisao naš bog "predsjedavajući").


Ovdje su samo najčešće poruke,koje se uglavnom zamaskiraju raznim drugim riječima,ali im je smisao ovakva. Sve navedeno nastalo je na privatnim razmišljanjima,a ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nam javite ili nas komentirajte.

Nema komentara:

Objavi komentar

Ostavite svoj komentar ovdje.

osjob.blogger.com

Blog o odnosima s javnošću. Teorija i praksa na jednom mjestu.

OsJob Communication

OsJob je blog koji se interesira o odnosima s javnošću i komunikaciji. Bavi se svim aspektima djelovanja i alata PR-a i olakšavanja komunikacije.