utorak, 31. srpnja 2012.

Analiza političke situacije i djelovanje odnosa s javnošću.



Svaki početak političkog djelovanja zahtjeva analizu situacije. Treba odrediti što,kako,gdje i s kojim ciljem treba napraviti . Ukoliko ste glavni političar u stranci trebate odrediti i viziju,barem okvirno kako vas netko ipak može pratiti. Neki od ovih glavnih oblika analize smo naveli ovdje.

  1. Osobine političkog lidera  jeste glavni oblik određenja političkog djelovanja. Morate prepoznati kakva je osoba vaš glavni adut na predstojećim izborima. Neki od političara su teški,neki opet tašti,a neki su ne mogući. Svakako određenje vam omogućava predviđati situaciju u koju možete upasti ili koja vam se može dogoditi.
  2. Politička akcija (stavovi) su sljedeće po potrebama koje treba prepoznati i jasno definirati. Ovdje se najčešće javljaju uske skupine ljudi koji samo nešto žele postići za sebe,a nadaju se kako imaju dovoljnu podršku od javnosti. Većina se nakon izbora razočara,ali to im već sada možete reći: Ukoliko niste prepoznati,kako očekujete da dobijete izbore? Dobro,ponekad je dovoljna upornost i malo sreće,ali to ipak nije dugog vremena. Već sljedeće će izbore izgubiti. Kako se tu postaviti? To je najteža situacija. Budući smo u odnosima s javnošću,moramo biti "podržava" svih djelovanja našeg  političkog šefa. Ukoliko je situacija ne izdrživa,znači kako ne sluša savjete,sve radi instinktivno,tada baš i nemate sreće. Jednostavno se postavite  kako svjetionik,vide vas,ali niste baš u prometu. Što to znači i je li to smijete uraditi? Naravno kako smijete i morate biti plaćeni za to. Postavili ste se kao stručnjak u odnosima s javnošću i radite svoj posao što najbolje možete.   Ukoliko vas netko ne sluša,a to ne mora,utoliko imate pravo  biti samo sljedbenik. Nikako ne treba biti ne lojalan ili nešto etički loše. Takav način vam može donijeti samo negativnu ocjenu u društvu. Uvijek sa visokim standardima radite i obavljajte svoje dužnosti,a za ostalo neka se brine onaj što je doveo do te situacije. Pojedini političari jednostavno misle kako su sve i sjaj,a to je više stavovi njegovog ega,nego što je pokriće za njegovo djelovanje.
  3. Analiza ponašanja grupe je još jedna situacija koju morate imati na oku. Pojedine su grupe jednostavno razbijene i prije nego su se sastali sa samim sobom. Pojedine grupe su ušle u udruživanje sa namjerom da mrze,a to je sve problem u političkim aktivnostima i promocijama. Najveći broj političkih grupa su ne radnici i nazovi "demagozi". Samo pričaju,a od njih nikakva korist. Doći će dan izbora,a oni će samo se pojaviti na izborima i ne mrdnuti prstom da bi omogućili bolji položaj svoje grupe. To je jednostavno tako,ne može se tu pomoći. Jedino što možete jeste dogovoriti sa glavnim šefom visoke ciljeve koji ih moraju prodrmati. Natjerati na rad i djelovanje. Prebaciti svu odgovornost na cjelinu i tada se rezultati moraju vidjeti.
  4. Struktura potreba i stavova je izuzetno bitno. Ovdje je problem stavovi i potrebe javnost,a ne same male grupice. Kako glavni marketinški stručnjaci govore:postavite se na stranu potrošača,pa imate prodan proizvod. Ovdje je situacija sa glasačima. Što ih više prepoznate i animirate imate jače šanse za uspjeh.
  5. Političko ponašanje mora biti dosljedno i jako-jako konzistentno. Ovdje morate biti dobro dosljedni svojem planu i političkom djelovanju. Nikako vam politička kampanja ne smije izaći iz vida. Morate biti dosljedni u onome što radite.
a)problem političkih faktora je kod biznisa riješeno na način PEST analize. Kod politike je sama analiza iskoristiva,ali se moraju posebno pripaziti elementi tračeva i posebnih kuloarskih priča. Imate situaciju gdje ste nešto započeli,ali ne možete se razvijati,jer je neki od članova grupe imao posebne odnose koji vas potkopavaju. Kasniji skandali vam jednostavno ne daju mira ni šansu da nešto napravite.
b)problem političkih odnosa ili neki to gledaju kao fleksibilnost,a neki koriste naziv društvenost. Koliko ste puta glasali za stranku koja je sama sebi cilj ili je zatvorena za sav okolni svijet? To je pitanje koje vam sve govori. Zašto? Zamislite stranku koja ne dozvoljava suradnju,udruživanje,podršku,itd. Koliko ljudi ima povjerenja u takvu stranku? To je nešto što odnosi s javnošću moraju nadići i dovesti u normalnu situaciju (ako može). Samo tada stranka ima šanse na izborima,a nikako drugačije.
c)problem političkih oblika je opet više stvar strukture stranke. Jesu li stranke konzervativne,liberalne,radničke ili neke drugo. Sigurno kako odnosi s javnošću moraju biti poveznica stranke i sve ostale javnosti. Nikako ne možete dozvoliti situaciju pozivanja članstva na ubijanje ili možda na uništavanje. Nikako ovakva djelatnost ne bi smjela koristiti takvu retoriku u kojoj se netko zlostavlja ili uništava. Takav glas vas i kasnije može pratiti i ne dati vam mira,iako s time nemate nikakve veze. Svakako se ograditi od svih ne etičkih stavova koji nisu u duhu vas i vašeg djelovanja.



Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.

četvrtak, 26. srpnja 2012.

Tvorac poruke i odnosi s javnošću.


Tko je tvorac poruke? Jesu li to političari ili su to djelatnici odnosa s javnošću? Neka pitanja su ponekad teška…
Političari koji pišu sami svoje poruke ili govore imaju neku subjektivnu crtu. Što to znači? Znači kako iznose nešto u javnost što bi trebalo biti dio njih i njihovog gledanja na svijet. Druga situacija jeste kako iznose nešto što smatraju za potrebno,ali im nitko u tome ne vjeruje. Izbor posebnih vijesti i posebne teme koja zaokuplja političara jeste opet neka njemu svojstvena  interesna sfera. Svakako je problem za političara kako bi imali uvjerljivu poruku za javnost i mnijenje. Što je tu onda problem? Vječiti je problem to što nitko nikome ne vjeruje. Javnost ne vjeruje političaru. Političar onda kudi javnost što nije podržala neku njima svojstvenu tematiku koja eto "može donijeti bolje sutra svima". Situacija iz koje nema izlaza.
Ukoliko odnosi s javnošću prave govor,onda je situacija malo drugačija. PR stručnjaci pišu na komunikacijskom nivou,pišu što je jednostavnije moguće. Naglašavaju nešto što može donijeti bolju poziciju i za političara i za javno mnijenje. Što je tu onda problem? Jednostavno,opet ne povjerenja. Sada se javnost okreće protiv odnosa s javnošću,jer su oni ti koji su spin doktori. Oni koji okreću stvarno stanje u kojima se društvo nalazi. Je li to tako? Nije. Odnosi s javnošću nisu subjektivni ni na jednu situaciju,oni objektivno sagledavaju najrealniju opciju i za političara i za javno mnijenje.  Zašto? Zato što jedino tako mogu prenijeti svoju poruku i naglasiti zajedničko stajalište bez pojedinačnog cjenkanja. Ukoliko se politika i odnosi s javnošću dovedu u tu situaciju gdje moraju opravdavati  i  posebno objašnjavati svoje stajalište,tada nisu jasno odradili svoj posao. Nisu doveli do situacije gdje su svi zadovoljni. Samim time se dovode do problema i posebnog vremenskog objašnjavanja koja ne mogu nekada imati dobre rezultate. Možda većina neće dobro proći.
Gdje je problem? Problem je prenijeti jasnu i ne dvosmislenu poruku do javnosti koje to interesira. Ovdje se pravi stručnjaci moraju jako dobro fokusirati i pronaći rješenje problema.
Što trebaju učiniti odnosi s javnošću? Ovdje su samo neki od postupaka koji se ne smiju ispustiti iz vida.
-utvrđivanje namjere i drugih karakteristika tvorca poruke. To znači prilagoditi poruku i načinu izlaganja političara,a isto tako objasniti javnosti od čega se sastoji poruka. Gdje je glavno težište i kako poruka glasi za sve upućene u tu temu.
-utvrđivanje psihološkog stanja pojedinca i grupe. Svakako nećete moći isto razgovarati sa sveučilišnim profesorom i sa čovjekom koji čuva ovce. Čuvar ovaca ima lakši i ne posredniji rječnik. Svakako se poruka mora spustiti na tu razinu kako bi svima trebala biti jasna.
-otkrivanje opsega propagande. Ovdje je već vrijeme raspoznavanja glavnih alata u prenošenju poruke. Kako smo već čuli do sada : ne možete poruku poslati u Kinu,a da očekujete kako će ga u nekom susjednom selu razumjeti. Svakako treba znati prilagoditi i  poruku i kanale komunikacije na jedna jednostavniji i lakši način.
-obavještajni podaci. Područje anketiranja ili povratnih informacija je glavna preokupacija odnosa s javnošću. Svakako moraju mjeriti ukupan uspjeh ili ne uspjeh odrađenog posla.  Ako ništa,a ono samo zato kako bi kasnije bilo manje pogrešaka. 


Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.

ponedjeljak, 23. srpnja 2012.

Karakteristika analize i potreba javnosti.



Trebalo bi što češće istraživati javno mnijenje i potvrđivati stavove koji su doneseni. Doneseni stavovi su na nekom mjestu koji je znan samo dobro odabranim djelatnicima stranke ili partije. Većina takvih djelatnika želi nešto promijeniti,ali većinom ili nema volje ili nema snage nešto promijeniti. Promjene su samim njihovim postojanjem potrebne. Potrebna analiza bi trebala imati ove obavijesti. Obavijesti opet imaju svoju poruku,a one sve znače. Pojavom poruke imate informaciju  gdje trebate djelovati i kojim alatima kako bi vaša pozicija bila što bolja.
Karakteristika sadržaja analize
-opisivanje sadržaja trendova u sadržaju  poruke.
-otkrivanje internacionalnih razlika u sadržaju poruke
-izrada pravila ponašanja u sredstvima informiranja
-pomoć  pri kodiranju odgovora u intervjuu
-otkrivanje propagandnih tehnika koje su upotrjebljene u nekoj poruci
-otkrivanje stilističkih karakteristika poruke
Posebnosti ovih poruka su za razne ljude različito nametnute. Svatko ima drugačiju percepciju poruke,ako malo bolje to pogledate.
Većina društava ima svoj način razmišljanja i to specifično svoj. Znamo se izrugivati nekome drugome što su ovakvi ili onakvi,ali i mi sami imamo svoje specifične načine djelovanja. Načine djelovanja koji su samo nama svojstveni. Neka društva su više zatvorena,a neka opet manje. Svakako to treba uzeti u obzir kada se prave planovi u marketingu ili odnosima s javnošću. Za takve planove trebate imati barem početnu analizu stanja svijesti u javnosti i ukupnom društvenom doživljaju. Ukoliko to imate kvalitetno urađeno,tada imate i kvalitetnu poziciju za osmišljavanje svih daljnjih djelovanja koja vam predstoje.
Vrijeme je uvijek bitno. Vrijeme koje vam treba za organizaciju i osmišljavanje,a kasnije djelovanje. Uvijek odaberite nešto što možete realizirati,a da vam je vrijeme dovoljno. Nikako se ne treba dovesti do zadnjeg trenutka i ne obaviti već zacrtano. Zašto? Jednostavno,kad napravite plan djelovanja morate ga se striktno držati. Nikako ne smijete odstupati od njega,jer samo tako imate priliku da vas prepoznaju i cijene,po vašoj dosljednosti.
Možda vam to i neće biti lako,ali svakako organizirajte svoje vrijeme kako bi sve napravili u vremenskom slijedu koji vam je predviđen. Možda nemate energije ili jednostavno niste dovoljno jaki za pojedini zadatak. Svakako sve iskomunicirajte,jer vam je pomoć nekada nužna. Nekada nećete sve moći ni stići.
Imate najviše posla kada su izbori i kad je vrijeme nekih društvenih događanja koji su daleko užurbaniji od onoga što ste do tada navikli vidjeti. Djelatnici u odnosima s javnošću  nikako ne bi trebali,za vrijeme izbora,raditi za male novce. Zašto? Ovaj posao je jako stresan i nikako ne ulazite u njega ako niste sto posto sigurni kako ga možete izgurati. Većinom djelatnici u odnosima s javnošću i ne pripadaju nekoj opciji,a posebno političkoj,ali svakako trebaju braniti svoje poslodavce kada je to vrijeme. Gdje su odnosi s javnošću potrebni:
-za otkrivanje interesa,stavova,uvjerenja.
-za otkrivanje reakcija javnosti na neke probleme
Ovdje su djelatnici potrebni u najvećoj mogućoj mjeri. Naravno imate i situacija kada se posao proširuje i na one prostore na kojima mi ne bi trebali sudjelovati.


Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.

četvrtak, 19. srpnja 2012.

10 ključnih elemenata kampanje.


Uvijek su interesantne neke riječi,ali ova riječ KAMPANJA je posebna. Nikako nije statična već je čak razvojna. Ovdje je definicija kampanje koja se nalazi na Wikipediji: Kampanja – dolazi od francuske riječi campagne što znači vojni pohod, bitku. Kampanja je niz planiranih aktivnosti koji služe ostvarivanju određenog vojnog, političkog ili  marketinškog cilja.    http://hr.wikipedia.org/wiki/Kampanja
Svaka kampanja ima nešto posebno. Malo kreativnosti,malo aktivnosti,malo truda i rada i imamo nešto. Nešto može biti i svašta. Svakako nas izdvaja iz obične gomile koja tako nešto nije ni pokušala. Ovdje smo naveli ključne samo elemente na koje treba obratiti pažnju. Opet po ovome lako možete pripremati svoju kampanju kad i kako odlučite.

Ključni elementi kampanje:
1. provođenje ankete (odnosno ispitivanje sklonosti javnosti prema kampanji). Ankete su uvijek bitne. Imate situacije, gdje neke organizacije, same izmišljaju svoje podatke . Naravno kako je to pogrešno. Bolje je imati 10-ak nasumice skupljenih informacija sa ulice nego sve glavne karakteristike od strane glavnog menadžera. Zašto? Zato što su menadžeri uglavnom subjektivni prema onome što rade i svojoj organizaciji. Možda imaju nešto što se naziva sljepilo,ali svakako nisu adekvatni za iskazivanje slike koja njegovu organizaciju predstavlja.  Čak je bolje upitati pomoćno osoblje organizacije nego same voditelje.
2. ciljanje (javno mnijenje). Ovdje je već određenje prema čemu se krećete. Izračunate koliki su vam resursi,koliko imate potencijala,koji su problemi i naravno koga lako možete uvjeriti. Odredite cilj i pokrećete se prema njemu.
3. ključna pitanja (istraživanja prošlih kampanja ili protivničke kampanje). Ovdje je već riječ o rudarenju. Rudarenje ili kopanje informacija. Što više informacija to bolje. Nikako ne treba nešto izbacivati,možda vam kasnije može dobro doći. Nikada se ne zna.
4. mediji (plaćeni,slobodni). Određenje medija je nastavak planiranja. Određenje kome i koliko puta ćete se javiti i tražiti suradnju. Pretpostavka jeste kako nećete koristiti medije u KINI,jer tamo opet ništa ne prodajete.
5. financijska sredstva (prikupljanje). Pronaći sredstva je ponekad jako teško. Nekada se organizacije okreću prema bogatima,a oni opet nemaju posebnog interesa prema pomaganju. Kako onda pronaći sredstva? Odredite kome ,uglavnom, pomažete. Izmjerite tko može imati interesa u svemu tome i tada imate svoje pokrovitelje.
6. time line (planiranje i prethodnica). Neki čak koriste Gantogram. To je jedna tabela na kojoj pišete što i kako ćete napraviti u narednom vremenu. Nešto kao vizualno planiranje.
7. pristup medijima (plaćeni i slobodni). Ovdje se već određujete kako mislite funkcionirati. Normalno,ako imate novaca samo raspalite i plaćajte. Ukoliko nemate novaca tada trebate biti kreativni. Imate mali milijun stranica na kojima se iskazuje kreativnost,pa čak i neobičnost. Sve ima svoju vrijednost,pa samim time i vaše zalaganje.
8. kontakt s klijentima (osobni, posredni, telefonom, poštom). Opet samoodređenje. Što i kako želite napraviti? Ukoliko želite osobniji kontakt. Možda niste za to. Možda je za vas slanje e-maila sasvim dovoljno. Svakako trebate imati kategoriji po čemu  ćete biti prepoznatljivi. Ukoliko vas klijenti vole,naravno kako će jedva čekati baš vaš e-mail. Možda ipak i griješite? To je opet prepušteno samo vama.
9. područje djelovanja (teritorij). Ovo je djelovanje interesantno. Nikako ne idite sa porukama i kampanjama u mjesta koja ne poznajete. Jedino ako je reklama na državnom nivou,onda vam je sve  dozvoljeno. Zamislite samo situaciju gdje u konzervativnom mjestu prodajete ljubičaste bermude. Naravno kako možete dobiti još po glavi ili nešto slično.
10. administracija (koja vodi kampanju). Ljudi koji to rade i koji uvezuju. To su ljudi koji znaju gdje je što i kako što izgleda. Imaju sve informacije ili samo one glavne. To su svakako osobe koje rade,a ne vide se. 


Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.

srijeda, 18. srpnja 2012.

7 koraka u postupku otpuštanja.


    Otpustiti nekoga i nije jednostavan posao. Nekima jeste,ali nije baš svima. Zamislite kako imate osobu koja ne zadovoljava vaše potrebe u organizaciji. Imate alate kojima možete odrediti njegovu/nu sudbinu. Odlučujete o osobi i njenim prihodima za sljedeći mjesec. Svakako je to ne zahvalna situacija.  Osobno i kao poduzetnika. Postavlja se pitanje kako nekome reći :"ne vraćaj se više",a možda ta ista osoba ima neki adut u rukavu,pa se lako može osvetiti zbog toga. Osveta znači:širenje tračeva,nagovaranje drugih djelatnika u firmi da napuste svoje radno mjesto ili jednostavno takvim otkazom se stvara teška situacija unutar same organizacije. Radnici su ne povjerljivi,jer se boje,a možda izazove i val napuštanja,u težim situacijama. Svakako je to kompleksan trenutak koji se mora dobro odraditi.
    Samo što se kod naših društava događa jedna drugačija situacija. Prva situacija je čekanje da netko sam odustane. Sljedeće jeste samilost i produžavanje radnog odnosa nekome tko vam baš i ne treba. Opet postoje i situacije kada je radnik primljen zbog rodbinskih odnosa,a tu je problem daleko veći . Tada postupak otkaza samo poduzetnika čeka i kod njegove kuće. Možda je najgori problem što živimo u mjestima koja su i velika,a ujedno i jako mala. Velika su po količini stanovnika,a mala su jer svi sve znaju. Povezanost je urađena do krajnjih segmenata. Imate situaciju kada zbog sukoba sa gradonačelnikom jedan radnik gubi svoje mjesto. Nakon društvenih pritisaka se ipak vraća na svoje mjesto.  Pritisaka pojedinaca koji imaju svoje veze sa vlasnicima privrednog subjekta. Svakako se treba dobro osmisliti problem otpuštanja kako određena organizacija ne bi imala naknadnih problema. Ovdje smo naveli sedam koraka u provedbi otpuštanja.

  1. Razviti plan koji ima svoju viziju,neke bolje i savršenije strukture. Svakako trebate imati zamisao:što treba napraviti? Ukoliko imate viška zaposlenih,po vašem mišljenju ili kako nešto možete napraviti sa manjim brojem ljudi,a ujedno to bude kvalitetno. Svakako se treba dobro pripremiti za tako nešto. Opet,ako možete biti još bolji i još kvalitetniji,zašto ne bi to bili. Razloga za tako nešto morate svima dati do znanja. Objavite svoje namjere. Neka svi znaju kako imate namjeru biti bolji. Ukoliko vam  prigovore kako samo sebi želite napraviti ekstra profit,nema veze,to je vaše pravo. Jedino je bitno da ne dođete u situaciju kako otpuštate,a poslije odmah vraćate na staro mjesto. Takav oblik rada samo urušava povjerenje unutar radne organizacije. 
  2. Budite pravovremeni i sposobni u rješenju ovog problema. Ovdje je više stvar organizacijskog pristupa prema određenom problemu. Sjetite se situacije kada je netko otpustio,pa opet zaposlio jer ima povećanje posla. Morate predvidjeti što će se dogoditi u narednih nekoliko mjeseci. Nikako to ne smijete zapostaviti.  Nekoga ste otpustili,a taj netko ipak ima svoju rutinu i zna kako se radi,a nakon toga ga otpuštate,pa vam opet taj isti treba. Sigurno kako nećete uzeti nekoga novog,jer za njega trebate novu izobrazbu,a postoji problem grešaka i sličnoga.
  3. Stavite vođe naprijed,a posebno upravitelje i managere niže razine. Istaknite svoje podređene u vašoj akciji. Nemojte nešto praviti ako nećete upoznati svoje glavne podređene. Možda oni imaju nešto drugačije mišljenje. Možda oni znaju nešto više. Imali smo situaciju gdje menadžer zbog svojeg sljepila želi otpustiti radnika koji jedini stvara korist. Jednostavno je menadžersko sljepilo ili stav bili prejaki u rješenju otpuštanja pojedinca,koji se eto nekome zbog nečega ne sviđa. Svakako provjerite sve informacije ili jednostavno izmjerite. Izmjerite koliko vam neki ljudi donose profita,a na kome jednostavno gubite. Možda bi otpuštanje jednog administrativnog radnika pokrilo sve,ali opet sve zavisi od same radne organizacije.
  4. Budite iskreni i iskrene. Svakako je bitno ovo. Ukoliko pokušate lagati ,imate daleko veći problem. Lažite danas,sutra vam nitko više ne vjeruje. Danas ste slagali kod otpuštanja,kao kod sljedećeg vam itko može vjerovati. Ukoliko otpuštate zbog pomanjkanja posla ili zbog preustroja ili jednostavno zbog profita. Vaša ja zadnja,ali svakako naglasite svoje namjere,kako bi i ostali razumjeli vaše namjere.
  5. Budite uljudni i civilizirani. Ovdje je bitno ne "iskočiti iz kože". Otpuštanje je obično stresna situacija. Zbog napetosti i pomanjkanja povjerenja neki će izgubiti živce,a  to samo izaziva kriznu situaciju. Kriza se opet loše odražava na ostale zaposlenike, a to opet dovodi do kaosa,koji vam ne treba. Sa stilom i odmjerenošću,svakako civilizacijskim bontonom,odradite sve svoje zadatke.
  6. Prikažite odgovarajući stupanj empatije prema otpuštenima. Ovdje je jedan od najtežih situacija za sve menadžere. Kako iskazati emocije,a u principu i ne poznaju svoje podređene. Pronađite način i priđite zaposlenicima koje otpuštate. Dajte im neku utješnu rečenicu,a to vam se lako može isplatiti kod ostalih zaposlenih. Ostali zaposleni će na takav način saznati kako ipak niste "gad do kraja",nego to što radite činite iz organizacijskog interesa. Želite svima dobro i želite svima dobro plaćeno i kvalitetno radno mjesto.
  7. Zapamtite preživjele ovih događanja i istaknite njihove zasluge. Ovdje su najčešće greške,kod većine menadžera. Nekoga su otpustili i oni to smatraju sasvim dobrim za same sebe. Zauzeti i zaljubljeni u sebe oni i ne vide one ostale koji su u strahu za svoje radno mjesto. Napeta situacija će vladati još neko vrijeme,ali će uvijek ostati gorčina. Zaposlenici imaju gorčinu kad se netko otpustio,pa sada očekuju isti scenarij i za njih same. Svakako će doći do pada produktivnosti i interesa. Kako bi prebrodili to stanje:istaknite neke dobre osobine,nekoga od radnika. Zašto? Zato što je sada radnicima potreban uzor ili šablona po kojemu će raditi. Trebaju ideju vodilju u njihovim narednim danima,dok se kriza ne riješi.



Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.

ponedjeljak, 16. srpnja 2012.

Interne komunikacije i problemi.



Interne ili unutrašnje komunikacije su izuzetno bitne za sve organizacije koje postoje i žele još postojati. Organizacije koje ne prate način komunikacije obično dođu dovedu do unutrašnjih sukoba. Sukobi se obično javljaju na mjestima gdje je lanac suradnje najslabiji. Odnosno kod najslabije karike u lancu. Pogledate li organizacije i njihov ustroj imate predodžbu kako one i funkcioniraju. Neke organizacije imaju lakšu protočnost informacija,a neke su slabije vješte u svemu tome. Jedan primjer iz mojeg okruženja. Prijatelj mi radi u jednom hotelu i kako kaže:trpi uvrede i olajavanja od svoga šefa do krajnjih granica koje mu se događaju. Prvi puta ga je ISPALIO zbog kašnjenja,drugi puta zbog slabo ispečene ribe,a dalji su razlozi ne prijavljivanje pogreške,slabija komunikacija sa gostima,ne prodavanje ribe (koja je sporedni artikl u hotelu). Sve te greške i  greščice imaju svoj problem,a to je komunikacija.  Moj prijatelj konobar je ipak prekvalificirani i slabije plaćeni djelatnik te organizacije. Sigurno kako nije glup ni ne sposoban,ali je sigurno ne informiran od strane menadžmenta. Sva njegova obuka se događala u hodu. Učio je na greškama i pomalo ih rješavao,koliko je stigao. Sigurno kako nije vrhunski u svom poslu,ali sigurno nije ni zadnja rupa na svirali u svojoj organizaciji. U čemu je problem? Vječiti je problem identiteta same organizacije,a to je početni status svakog poduzeća. Uprava hotela jednostavno nije imala predodžbu:što predstavlja njihov hotel? Nije imala predodžbu kome služe i kakve goste treba da prime i što da očekuju. Možda je ovdje glavni problem svaštarenje.  Žele od hotela sa nekoliko zvjezdica napraviti restoran bez ikakvog smisla i oblika. Čak su naveli  naziv svoga restorana pod nazivom "Kužina". Svakako kako to nema smisla,ali je gazda taj što određuje gdje se konj mora vezati. Druga situacija jeste što imaju prostor sa premalo radnika,a i oni što ostaju nemaju baš nekog interesa ni volje popraviti situaciju u firmi koja ih IZRABLJUJE,kako to radnici tvrde. Menadžment opet nije našao za shodno obavijestiti svakog svojeg uposlenika što traže od njih i kako da se postave  prema svim gostima i posebnim gostima. Znači,ako radnik nešto radi ,nakon svega toga se može dogoditi da bude ukoren za nešto što u prvom redu nije znao što treba uraditi.  Bilo dobro ili loše svakako je zaposlenik  izgubio,jer ga vlasnik iz svojih obijesnih razloga može kažnjavati dok hoće i kako hoće. Neki  će to uraditi zbog toga što su sadisti,a neki zbog toga što  su  željni smanjenja plaće na mjestu radnih  grešaka. Možda je svemu tome problem što su pojedini članovi uprave jednostavno  ne spremni u djelovanju i radu sa ljudima. Svakako da ima članova uprave koji znaju i umiju raditi svoj posao,ali eto uvijek se loše stvari lakše vide,nego one koje su uspješne. Kako sve to riješiti ? Nije baš jednostavno,ali uz pomoć discipline je moguće.
Neke organizacije trebaju više pomoći,a neke manje. Svakako je sigurno kako sve organizacije imaju takvih problema. Jedna druga firma ima problem sa ne definiranim vizijama same organizacije. Uprava jedne firme svaki dan zasjeda i imaju svoje neke zaključke. Obično se u tu upravu smatraju vlasnik,glavni menadžer, knjigovođa i jedan dobar prijatelj vlasnika (napola pravnik,a napola smetalo). Sve dogovore koje imaju zadržavaju za sebe. Tako su nedavno riješili da pokrenu novi proizvod. Sve su držali za sebe,a onda su na kraju svega u tri dana naložili da se to napravi bez jasnog načina djelovanja. Radnici su bili zbunjeni i naravno ne spremni. Većinom se sve kvarilo. Utisak na otvaranju je bio katastrofalno loš. Proizvod je više nego užasan, a ministar koji je nazočno prisustvovao otvaranju je jako brzo otišao. Valjda je i on shvatio s kime ima posla.  Naravno,uprava je sve nazvala svojim uspjehom,a nažalost svi se u okolici izruguju tom danu.
Ovdje smo naveli  nekoliko interesantnih i lako mogućih načina rješenja svih unutarnjih problema  komunikacije.   Zašto su bitne? Zato što je lako pratiti slijed   rješenja problema i problema u komunikaciji unutar organizacije. Neke teme su okrenute motivaciji ,a neke su jednostavne za upotrebu. Možemo ih nazvati i alatima za unutarnju komunikaciju.


1. Osigurati poticaje.
2. Skratite e-pošte.
3. Planirajte svoj sastanak.
4. Naknada za izobrazbu.
5. Razvoj karijere.
6. Pitajte svog zaposlenika.
7. Podijelite svoju viziju.
8. Dajte im do znanja da vam je stalo.
9. Pohvaliti za dobro obavljen posao.
10. Ne zaboravite da postoji život izvan posla.


Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.

četvrtak, 12. srpnja 2012.

Političke teme zaraćenih strana.



Ljubomora se javlja na onom mjestu gdje se nešto gubi. Takva je situacija i kod političara. Ljubomorni su kad je netko drugi na vlasti,a ni sami ne znaju kako se to dogodilo. Ona druga strana je jednostavno negdje bila bolja. Ovdje je interesantno navesti neke od tema koje se koriste u sukobljenim stranama. Imate dvije oprečne političke opcije,koje se natječu za izbor na državnoj razini. Većina ima neku stihijsku pretpostavku kako nešto savladati. Neke opet opcije imaju svoju posebnost,pa se služe propagandom u rušenju "onoga drugoga". Opet ona pozicija: "U ljubavi i ratu sve su opcije otvorene". Što hoće reći:ako si političar, ne gledaj nazad, nego samo naprijed,bez obzira koliko si groblje iza sebe ostavio. Ovdje se odnosi s javnošću mogu biti korektiv politici i dati jasnu sliku što bi se trebali i kako prezentirati,kako bi svi uključeni imali dovoljno informacija o glavnim temama.
Naši su mediji puni prepucavanja raznih političkih opcija. Ovi su rekli ovo,a oni ono. Sve te novine baš tako glase. Možda bi bila potrebna dublja analiza političkog djelovanja kako bi otkrili shemu po kojoj funkcioniraju. Međutim to i nije potrebno. Budući zato imamo kuloarne priče i polu informacije iz kojih naziremo sljedeće poteze političkih stranaka. Kažu: kako informirana baba ima bolje informacije od predsjednika stranke. Kako? Nitko to ne zna,ali je ipak u pitanju vrijeme provedeno u praćenju same političke opcije.
Uvijek se politika predstavljala kroz medije. Komunikacijski kanal koji je za njih najvažniji,a ujedno i za njih najjeftiniji. Izađu,predstave i poklone se,a slika i vijest su sutra na kioscima. Kolika je njihova važnost? Ovdje to nije bitno,jer želimo pronaći glavne teme kada stranke zarate. Praćenje svih informacija jeste glavno djelovanje odnosa s javnošću,a jedan od glavnih karakteristika jeste kontrola svih informacija koje se objavljuju.
Najviše od ovih informacija stradavaju oni koji su u sredini masa. Obični ljudi koji toliko i nemaju vremena za svakodnevnu politiku. Imate situacija kada   razne novine donose različite vijesti o istom pitanju,a to izaziva problem kod običnog čovjeka. Nikada nije siguran kome da vjeruje. Zato se taj isti narod uvijek okreće onome koji je trenutno na vlasti i od njega traži smjernice. Traži utjehu ili podršku. Svakako je željen rješenja svojih glavnih problema,a to su posao,sigurnost i sloboda. Ne mora biti ovim redoslijedom,ali svakako su te tri glavne postavke koje nose čovjeka. Međutim,što se dogodi kad su stranke u ratu? Što se dogodi kada su poruke emocionalno nabijene? To je nešto što izaziva podozrenje običnog čovjek i sve veće odustajanje od praćenja politike,a još teže do sudjelovanja u istoj. Poruke koje imaju svoju važnost i svoju težinu. Neke od njih su tolerantne,a neke opet nisu,a sve u zavisnosti tko od glavnih političara vodi glavnu riječ. Pravilna poruka je glavna preokupacija svih odnosa s javnošću. Svakako ne treba poslati informaciju o pelenama u mjestu gdje nema djece. Možda situacija gdje se koristi jezikom sveučilišta u mjestu gdje se svi bave poljoprivredom. Možda će u mjestu sa poljoprivredom netko i prepoznati smisao,ali se sigurno neće zadržavati na poruci.
Problem svih problema  jeste što nema uhodanih demokratskih običaja u ovakvim oblicima rada i djelovanja.  Nema posebnih demokratskih vrijednosti koje mogu poruku postaviti onakvu kakva jeste. Poruku koja će biti svima jasna,a ne samo njima. Koliko ste bili u situaciji prepoznati političku opciju koja je lijeva,a odnosi se u životu i na vlasti  kao da je desna. Možda i obrnuta situacija. Naravno to su samo opcije, o kojima nećemo ovaj put. Odnosi s javnošću su ti koji kreiraju glavna pravila i obaveze svih uključenih u proces izbora. Svakako su to ljudi koji kontroliraju i provode zaključke koji su proizašli iz stranaka.
Zabrinutost je svakoga građanina gdje ovo sve ide? Kuda se kreće ova država i kako se stvaraju nove vrijednosti. Možda se opet traži nešto što nikada neće moći biti urađeno,ali je svakako borba bitna u stvaranju novih vrijednosti. Ovdje su samo skicirane glavne poruke,ali imaju svoj svojstven smisao i način pronalaska svoje javnosti.

  1. Oni su opasnost.
  2. Zaštitnici smo samo mi.
  3. Oni nas ometaju.
  4. Mi smo ti koji pomažemo i stvaramo.
  5. Oni su nemoralni i bezobzirni.
  6. Moralni i poštujemo druge, samo mi.
  7. Neprijatelj će biti uništen.
  8. Mi  smo glavni pobjednici.


Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.

srijeda, 11. srpnja 2012.

Taktika političkog djelovanja:"Rušenje ugleda i vrijednosti".



Sve političke opcije imaju svoj način političkog pozicioniranja u društvu.  Neke to rade uspješno,a neke baš i ne. Vječiti je problem etička strana djelovanja u politici. Postavite pitanje,koliko je netko svojim stavovima nešto postigao,a koliko je to uspio blaćenjem nekog drugog? Jednostavnom matematikom imate rješenje koje glasi: Stavovima se nitko nije popeo na vlast,a blaćenjem manjih skupina jeste. Uvijek su velike stranke tražile posebnu manju skupinu koju je blatila i isticala u negativnom svjetlu. Kako to funkcionira? Istaknete jednu skupinu koja je slaba i nametnete joj teret ne željenih u društvu i time ste naveli masu na razumijevanje vaših stavova.  U politici je uvijek netko protivnik. Uvijek postoji netko tko ometa stvaranje raja na zemlji. Kroz povijest ste imali proganjanja Židova. Imali ste situaciju kada Hitler koristi svoju retoriku progona za svoj glavni cilj,a to je osvajanje Svijeta. Postoje i posebne taktike u veličanju svojih skupina,a uvijek protiv onih "drugih". Ovdje smo željeli naglasiti poseban problem,a to je prepoznavanje političkog progona druge strane,a za nečiji posebni interes. Nikako se ne slažemo sa upotrebom ovih načina djelovanja,ali ipak moramo upozoriti na njih iz jednostavnog razloga što je potrebno prepoznati takvo djelovanje i stvoriti obrambene mehanizme u takvom nastojanju.
Jedan od najčešćih načina savladavanja protivnika  jeste neki naziv ili ime koje može biti simbol za ne pripadnost. Danas je kod nas uvriježena psovka kada nekoga nazivate "Ciganinom". Odmah se pretpostavlja kako se prosjači ili je prljavo ili je van društva ili ne pripadnosti našem posebnom društvenom biću. Imate drugu situaciju kada nekoga nazovete "Komunjarom". Naravno danas to znači kako je zadrti komunista. To je onaj koji želi razoriti ovu državu. Uništiti sve što se postiglo. Ukoliko je protivnik u manjim živi u manjim sredinama,tada mu je još teže. Tada ima problem sa preživljavanjem i opstankom u malom mjestu. Manjinski problemi su ovdje golemi. Ovdje se već udara na egzistenciju samog čovjeka,a možda i na život,ukoliko ima povodljivih pojedinaca koji će izvršiti egzekuciju.
Drugi oblik jesu "vidioci". Ovdje nije riječ o ljudima koji su vidjeli Boga ili djevicu Mariju. Ovdje je riječ o ljudima koji pronose lažne priče o tome što je netko uradio. Imali smo u prošlom ratu priliku vidjeti razne priče. Jedna glasi:" Naša crkva u tom i tom mjestu,koja je simbol NAS je srušena. Namjerno su to uradili kako mi tamo ne bi našli svoj povratak". Sutradan je dogodio se obrat. Srušena je protivnikova bogomolja. Koliko je dugo bilo potrebno saznati kako ipak ona crkva nije srušena,koja je dio nas. Naravno nakon nekoliko dana imate situaciju kada se ruše i ti objekti. Druge situacije su isto tako karakteristične za izbore. Uvijek se pojavi neki posebni vidilac koji je eto vidio pojedince iz suprotnog tabora kako jedu "ljudsko meso". Možda su se klanjali Sotoni. Uvijek postoji neka priča koja se provlači kroz narod i koja uznemirava.
Treća situacija je pomalo ne obična,a to je priča o "običnom čovjeku". Uvijek prije izbora,možda nekada i između izbora imate one slike velikih vođa koje su eto među narodom. Oni nešto rade sa narodom i za narod. Pojave se kao ljudi koji okopavaju zemlju ili okućnicu. Pojave se kao samaritanci koji pomažu unesrećenim. Možda donose prostirke beskućnicima ili nešto slično. Uvijek je neka shema u promociji na koji način se pokušava predstaviti netko,a za "nešto". Kada vidite političara kako bere masline ili mandarine,odmah vam se srce rastopi i kažete kako ćete glasati za njega. Sve je to i napravljeno za takvu scenografiju. Samo kako bi opet dobili izbore. Kako bi opet u "kravati ubirali plodove".
Posljednja situacija je posebna,a to je podvala. One su najčešće u svim političkim opcijama. Prvo kažu nešto,a urade drugo. Ovdje imaju i potrebu i na rubu je ispravnosti,jer se uvijek pokušava zavarati protivnik,a da bi istaknuli sebe. Imate situaciju kada se političari slikaju sa posebnom društvenom skupinom,koja je ugrožena ili ima problema. Ističu problem i skupine  i svoga zalaganja za ONE slabije u svojem društvu. Pogodak je svakako veliki.
 Ovdje se odnosi s javnošću moraju dobro pripremiti i naviknuti na sve probleme koji nastaju. Odnosi s javnošću nikako ne bi smjeli biti dio ovakvih načina djelovanja,jer je naš kredibilitet u pitanju. Ukoliko izgubimo sve to tada i nemamo ništa. Nitko nam više neće vjerovati,a samim time postajemo ne upotrebljivi u svojoj profesiji. Svakako je potrebna i kvalitetnija komunikacija kako se ovakvi događaji ne bi pojavljivali u našem društvu. Ovi oblici djelovanja su za svaku osudu,ali se nažalost još uvijek ponavljaju.



Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.

četvrtak, 5. srpnja 2012.

Isticanje svojih vrijednosti u politici.



Ništa nije bolje od isticanja svojih vrijednosti. Kako ono stari ljudi kažu:hvalite me moja usta kad nitko drugi neće. Političari,bilo amateri ili profesionalci,imaju tu osobinu hvaljenja. Hvaljenje je kod njih način disanja ili života. Naravno rezultati su sasvim drugačiji,ali opet tko je narod da to pita. Stalne su situacije kada pokušavaju istaknuti neki svoj posebni interes ili zalaganje. Znate onaj početak priče: MI SMO BILI TI KOJI SMO SE  ZALAGALI ZA TO I TO. Nema veze što su zbog toga i toga uništili nekoliko tisuća radnih mjesta. Možda su nekog čovjeka natjerali na suicid. Svakako to nije važno,bitno je kako su se oni zalagali.
Svako mjesto ima svoj način komunikacije. Komunikacije na kojima se rješavaju tekući problemi ili pregovara oko povoljnije pozicije ili se jednostavno umiruje susjeda kojoj smeta vaš auto koji je eto posebno parkiran. Takvim situacijama trebaju i nužni su odnosi s javnošću. Način komunikacije koji može dati smisleni karakter svom djelovanju. Nikako se ovdje ne smiju odnosi s javnošću pojaviti kao sudac ili posebni ego u rješenju problema. Nikako se ne smije dogoditi da odnosi s javnošću budu na strani nekoga. To jednostavno ne bi trebalo biti moguće,ali i nije moguće. Jer odnosi s javnošću imaju samo jedan cilj,a to je biti lojalan i komunikativan i pouzdan alat u zajedničkom nastojanju rješenja problema. Jednostavnije rečeno: odnosi s javnošću su alat koji ide uz rub jedne i druge suprotstavljene strane,a za zadovoljavanje svih zainteresiranih potreba. Svakako su političari ti koji  imaju svoju viziju kako riješiti svoje posebne ciljeve,a odnosi s javnošću su tu kako bi zadovoljili sve strane u tom procesu. Mogu li političke opcije i odnosi s javnošću zajednički djelovati,na zajedničkim interesima? Svakako,ali samo u uvjetima etike i morala. Nikako si odnosi s javnošću ne smiju dozvoliti narušavanje svojeg ugleda. Političar čak može promijeniti svoju poziciju,ali odnosi s javnošću ne mogu. Odnosi moraju biti bazirani na etici,jer samo tako mogu biti pouzdan partner u svome djelovanju. Pouzdan partner i politici i društvu koje ga okružuje.
Vječiti je problem kako pomiriti megalomanski odnos političara i podložni odnos s javnošću. Možda se čak pomalo isključuju,ali nije nužno tako. Jedni i drugi imaju cilj. Cilj  jeste  unaprijediti svoju okolinu,ali na različite načine od političara. Politika ima samo svoj cilj i zadovoljenje svoj posebnih interesa. Dok su odnosi s javnošću bazirani na širu podršku i prihvaćanje od onoga što imaju političari.
Najviše zbunjivanja u svemu tome imaju birači. Zabune su u tome što su poruke koje i političari i odnosi s javnošću šalju suprotni od onoga što oni traže. Često imate priliku gledati TV dnevnik u kojem vas obavještavaju kako je neki političar podržao neku opciju,koju opet podržava Europska Unija,a koja je vama sasvim ne upotrebljiva. Mijenjaju vam način života na način koji vam ne odgovara. Kako sve to pomiriti? Jednostavno :strategijom koja će obuhvatiti sve ljude u državi. Možda ne sve,ali barem ogromnu većinu. Strategija jeste dio odnosa s javnošću na koji način oni dolaze do zajedničkih stavova i politike i same javnosti. Zajedničkim djelovanjem se dobiva sasvim djelotvornija sredina i za političare i naravno za narod. Za tako nešto su potrebni i isticanje vrijednosti.  Istina,u politici,neke vrijednosti imaju smisla,a neke baš i ne. Zato su tu odnosi s javnošću koji mogu dati smisao onima koji to trebaju. Isticanje posebnih  ciljeva opet okuplja kritičnu masu koja donosi ili promjene,ali svakako donosi odluke,na izborima. Za takav proces imamo pet isticanja svojih vrijednosti na koji način dolazimo do svojeg biračkog tijela.

Uopćavanja su jedno od njih,a ako su povoljna utoliko još bolje. Isticanje krajnjeg cilja,a bez sustava na koji će se to riješiti baš i nije neka situacija za pohvalu. Znate situacije gdje politički protivnici kažu kako imaju plan kako to riješiti,ali apsolutno nemaju pojma što je problem. To su naravno općenita uopćavanja.
Prebacivanje je drugi od načina isticanja. Situacija kada  se prebacuje priča sa jedne teme na drugu,a koja je vama potrebna. Istaknuti možete posebnog volontere i njegovo zalaganje,ali je to teško prihvatljivo vašim šefovima,jer im to smanjuje svijetlo koje njih obasjava.
Potvrde su u današnje vrijeme najčešće i sve češće situacije. Znate onu reklamu o Dormeu ,pa tamo neki sportaš promovira neki madrac,a niti je stručan za madrac niti ima neku posebnost osim toga što eto i on tamo ponekad spava.
Čovjek je poseban način prikazivanja svojih vrijednosti. Istaknuti svojeg zmajolikog šefa kao nekog tako običnog i nije baš lako. Teško je istaknuti da je Drakula taj koji je poznat po zalaganju za ljudski život. Nije bio zaslužan ni za cvijeće,a kamo li za ljudske osjećaje.
Kud svi tu i ja je posebna priča. Ovo imate u svim knjigama sociologije,psihologije,društva,filozofije,itd. Ovdje je riječ o samom konformizmu. Isticanje vrijednosti u kojem se svi slažu kako je to jedino ispravno i slično. Ima jedna stara uzrečica: kud svi tu i mali Mujo. Samo ako je većina tamo to je ono što je najpametnije i najbolje. Naravno takav način je lagan kod slabije obrazovanih nego kod intelektualaca.

Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nam javite ili nas komentirajte.
<script type="text/javascript">
function woopraReady(tracker){
    tracker.setDomain('osjob.blogspot.com');
    tracker.setIdleTimeout(300000);
    tracker.track();
 
    return false;
}
 
(function(){
var wsc=document.createElement('script');
wsc.type='text/javascript';
wsc.src=document.location.protocol+'//static.woopra.com/js/woopra.js';
wsc.async=true;
var ssc document.getElementsByTagName('script')[0];
ssc.parentNode.insertBefore(wscssc);
})(); 
script>

utorak, 3. srpnja 2012.

Razbijanje unutarnjeg jedinstva u politici.


Koliko često imamo situaciju raznih podmetanja u političkoj igri nazvanoj "izbori"? Imamo ih i u slobodno vrijeme kada nema izbora,a kamo li za vrijeme izbora. Možda je najlakša situacija kada nema izbora. Političari su u vrijeme kada nema izbora zauzeti svojim pozicijama. Zauzeti su svojim namještanjem situacija i poruka. Većinom su amaterski političari zauzeti sa dodvoravanjem i traženjem nekih novih ljudi u svojoj okolici. To je većinom graška ili gubljenje resursa. Pravi profesionalaca ima samo jednu želju,povećanje svoje pozicije na štetu drugih. Nikako se ne udaljava od centra moći,jer to je za amatere političare. One koji žele sebe istaknuti. Oni,a to su profesionalci se pojavljuju samo kad je sigurna situacija i kada su sigurni kako imaju sve pod kontrolom. Znači kako su zvijezde na pobjedničkom podiju.

Političke organizacije imaju jednu od težih situacija koje ih većinom dovode do teške pozicije. Jedna od njih jeste slaba obučenost osoblja ili članova organizacije. Ovom obliku rada mogu pomoći djelatnici iz odnosa s javnošću. Obučeni i trenirani i nadasve spremni na sve situacije koje se pred njih stavljaju,oni znaju kako treba ekipirati društvo i usmjeriti prema ciljevima. Usmjerenjem prema ciljevima se organizacija okreće prema plodnijem djelovanju i svojem smislu. Nažalost,ali većina političkih organizacija nema ni ideju ni htjenje kako usmjeriti svoju energiju (pozitivnu/negativnu) na svoju okolinu. Možda je u pitanju lijenost,a možda i sama ne zainteresiranost. Svakako je vrijeme bez izbora samo vrijeme kada se ništa ne radi.
Ukoliko se približava vrijeme izbora tada dolazi do ubrzanja i polaganog djelovanja političkih opcija na svoje biračko tijelo. Pokušavaju se namjestiti rezultati,priče i poruke,a sa glavnim ciljem kako bi ispali odlični u svojoj javnosti. Javnost je većinom ne zainteresirana na takav način rada,jer ne vide smisla u svemu tome. Zbog toga često se  promjene u strukturi društva pojavljuju kao neki oblici teške krize ili potresi. Za neke političare je to kazna sa nebesa. Tada i samo tada progledaju i vide sve svoje greške kako su bili loši prema svojoj javnosti. Gubitak ih je koštao. Izgubili su i nemaju ideju kako sve to riješiti. Rijetkost je kad se konzultiraju sa jednim posebnim ljudima koji rade u odnosima s javnošću. Sigurno kako taj oblik rada može im dati ideju koje poruke nastaviti koristiti. Sigurno kako imaju način u provedbi strategije ili kretanje prema cilju. Svakako su osposobljeni za  pravi način djelovanja u   njihovim problemima.
Odnosi s javnošću moraju biti izvan političke opcije. Znači kako moraju biti objektivni prema političkoj opciji kako bi mogli dati prave savjete i prave smjernice rada za stranke. Stranke bi trebale koristiti one PR-menadžere koji ih u biti ni ne vole. U prijevodu,socijalisti bi trebali koristiti agencije sa konzervativnim imidžom i obrnuto. Samo tako se može dogoditi prava mjera za pravilnim i jasnim političkim radom.  To je način kad   odnosi s javnošću moraju pokazati svoju ne pristranost. Svakako moraju dokazati lojalnost prema svim svojim klijentima.
Najčešća potreba političkih opcija jeste razbijanje jedinstva kod suprotne strane.  Svakako je to jedan od načina dobivanja  novih izbora i naravno vlasti za njih samih. Vlast je ipak sama sebi svrha. Vječito pitanje jeste :kako to ostvariti? Ovdje smo nabrojali neke od čestih situacija koje se koriste danas u političkim bitkama.

  1. Loš naziv (kada suprotnoj opciji kažeš kako su lopovi ili još gore demagozi,često ponavljanje izaziva poistovjećenje sa slikom,a samim time dolazi do rušenja ugleda suprotne opcije).
  2. Podvala je najčešći pokušaj diskreditacije (sjećam se jednom su koristili priču o vikendici  jedne osobe gdje se događalo sve i svašta,znalo se kako to nije istina,ali se nastavilo sa pričom samo zato što je vlasnik suprotna strana).
  3. Simbol ili igra u kojoj nešto svojim gestama pokušavaš nametnuti (najčešća je situacija sa emocionalnim simbolima,a to je opet karakteristično sa HDZ-om i njihovom rukom na "novčaniku").
  4. Nešto opće je najlakše i najbolje za sve opcije ( to je igra između crnog i bijelog,a to je jako teško dokazivo kod sudskog gonjenja).
  5. Tračevi,pa naravno to je glavni pokretač svih sukoba (sjećam se jednom su nekom pijanom čovjeku rekli kako je predsjednik suprotne opcije mrko/tmurno/loše pogledao njegovog oca,sutra se probije priča kako je pijanac prebio predsjednika stranke na mrtvo ime. Dok se to riješilo prošli su i izbori).

Sve navedeno je nastalo na privatnim infromacijama.Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno ostavite komentar.

osjob.blogger.com

Blog o odnosima s javnošću. Teorija i praksa na jednom mjestu.

OsJob Communication

OsJob je blog koji se interesira o odnosima s javnošću i komunikaciji. Bavi se svim aspektima djelovanja i alata PR-a i olakšavanja komunikacije.